info@sadnica.ba+387 66 763 696
0
Opadanje plodova sa voćaka može biti frustrirajuće iskustvo za voćare i vlasnike voćnjaka. Razlozi za ovaj problem mogu biti raznoliki, ali razumijevanje uzroka može pomoći u sprječavanju ili smanjenju gubitka plodova.
To je prirodni proces koji se događa iz različitih razloga.
Opadanje plodova kod koštičavih voćaka poput breskvi, šljiva, trešanja i višanja prolazi kroz nekoliko faza tokom vegetacijske sezone.
Prvi talas opadanja (nakon cvjetanja): Nakon cvjetanja, voćke prolaze kroz prvi talas opadanja plodova. Ovaj talas je obično najjači i povezan je s neoplođenim cvjetovima koji ne formiraju plodove. Voćke "čiste" suvišne plodove kako bi usmjerile svoju energiju na razvoj zdravih plodova. Od ukupnog broja opalih tokom godine na prvi talas otpada oko 50%.
Drugi talas opadanja (početkom ljeta): Drugi talas opadanja obično se događa početkom ljeta. U ovoj fazi, plodovi koji su formirani, ali nisu dovoljno razvijeni ili su loše oplodnje, mogu otpasti. Ovo opadanje može biti podstaknuto nedostatkom hranjivih materija, nepovoljnim vremenskim uslovima ili bolestima. U drugom valu talasu otpasti do 30% plodova.
Treći talas opadanja (pred berbu): Pred samu berbu, može se dogoditi treći talas opadanja plodova, a tada može opasti do 2% plodova. U ovoj fazi, plodovi koji su zaraženi bolestima, oštećeni štetočinama ili su izloženi nepovoljnim klimatskim uslovima mogu otpasti. Ovo opadanje može biti najmanje izraženo, ali može značajno utisati na konačni prinos.
Kontinuirano opadanje tokom sezone: Osim ovih glavnih talasa opadanja, plodovi mogu opadati tokom cijele vegetacijske sezone iz različitih razloga. Nepovoljni vremenski uslovi, napadi štetočina ili bolesti, nedostatak vode ili hranjivih materija mogu uzrokovati kontinuirano opadanje plodova.
Opadanje plodova s voćaka može varirati zavisno o vrsti voćke, sorti, klimatskim uslivima i uslovima uzgoja. Međutim, neke voćke su poznate po tome da su osjetljivije na opadanje plodova nego druge. Opadanje plodova može biti posebno izraženo kod voćaka koje imaju plitak korijenov sistem. Voćke s plitkim korijenom mogu biti osjetljivije na nedostatak vode, hranjivih materija i stabilnost u tlu, što može rezultirati većim postotkom opadanja plodova.
Breskve su poznate po tome da imaju visok postotak opadanja plodova. Razlozi za ovo mogu uključivati nedovoljnu oplodnju, napade bolesti poput breskvinog šupljikavog lista ili nedostatak hranjivih tvari. Šljive takođe mogu imati visok postotak opadanja plodova, posebno ako su izložene nepovoljnim vremenskim uslovima tokom cvjetanja ili razvoja plodova.
Opadanje plodova može biti izraženije kod voćaka gdje je izvršena intenzivnija ljetna rezidba. Rezidba može smanjiti površinu lišća na voćki, što može ograničiti njenu sposobnost fotosinteze. Nedovoljna fotosinteza može rezultirati slabijim razvojem plodova i njihovim opadanjem. Zato je ljetnu rezidbu potrebno odraditi što ranije u vegetaciji, zbog bolje osvijetljenosti krošnje (kvalitetniji razvoj boje ploda) i formiranja novih mladih izdanaka koji će uspjeti stvoriti dovoljnu količinu ugljenih hidrata do berbe.
Opadanje plodova može biti izraženije usled nepovoljnog odnosa biogenih elemenata u tlu i biljkama. Biogeni elementi, poput azota, fosfora, kalijuma i drugih mikroelemenata, igraju ključnu ulogu u rastu i razvoju biljaka te formiranju plodova. Nedostatak ili višak ovih elemenata može negativno uticati na formiranje i zdravlje plodova.
Uticaj na smanjenje opadanja plodova voćki može biti ključan za postizanje većeg prinosa i kvaliteta plodova. Evo nekoliko korisnih savjeta kako voćari mogu uticati na smanjenje ovog problema:
Opadanje plodova sa voćaka može biti složen problem, ali pravilna njega i pažnja prema voćkama mogu pomoći u sprječavanju ovog problema. Praćenje stanja voćnjaka, redovno đubrenje, zaštita od bolesti i štetočina, kao i održavanje odgovarajuće vlažnosti zemljišta mogu značajno doprinijeti zdravom i obilnom rodu.
Veoma je bitno da znate na osnovu čega bi trebalo da izaberete sadnicu voća u rasadniku, kao i da prepoznate koja je zdrava. Otkrijte ključne smernice za prepoznavanje bitnih karakteristika sadnica.
Rasadnici često prodaju sadnice voća koje poseduju sertifikate ministarstva poljoprivrede i za koje vam izdaju prateću dokumentaciju neophodnu za podnošenje zahteva za subvencije. Sadnica dobrog kvaliteta se ne kupuje na pijaci bez deklaracije kvaliteta i porekla, te sadnice su u mnogo slučajeva sumnjivog kvaliteta, loše čuvane, a često i suve.
Voćne sadnice se mogu saditi za vreme mirovanja, pa sve do kretanja vegetacije. Uspeh kompletne proizvodnje zavisi od izbora sadnog materijala i zato je od velike važnosti da se prilikom izbora sadnica obrati pažnja na sledeće činioce:
Pri podizanju voćnjaka preporučljivo je koristiti sadnice prve klase sa dobro razvijenim korenovim sistemom. Poželjno je da je korenov sistem snažan, dobro razvijen (žiličast), koji nije isušen i oštećen prilikom vađenja. Što je korenov sistem duži i bolje razvijeniji, primanje i razvoj sadnice biće bolji. Sadnice koje imaju slabije razvijen korenov sistem imaju slabiji procenat primanja i verovatno će iz tog razloga imati zaostajanje u porastu.
U novije vreme koristi se mehanizovano vađenje sadnica kod kojeg dolazi do očuvanja sitnijih obrastajućih žilica koje su najvažnije za prijem i razvijanje sadnica. Ovo je vrlo važna činjenica pred sadnju, gde se one koje su predugačke skraćuju na 15-20 cm, a ujedno se i odstranjuju povređene, polomljene i sasušene žile do zdravog dela. Preporuka je i da se pre sadnje sadnice potope u kašu sveže goveđe balege, ilovače i vode, fitohormonalne rastvore i suspenzije bakteriskog đubriva.
Kvalitet sadnog materijala koji se sadi tokom jeseni odrediće i bogatvo berbe sledećih godina. Najbolje je saditi knip sadnice – brže se dobija rod i sigurnije je “primanje” sadnica. Za podizanje zasada u praksi se upotrebljavaju okulanti, jednogodišnje i dvogodišnje sadnice voćki(knip sadnice). Preporučljivo je da ove sadnice ispunjavaju sledeće uslove:
Zdravstveno stanje sadnica treba da je ispravno, bez bolesti, štetočina i mehaničkih oštećenja.
Kvalitetne sadnice voća se odlikuju nekim od navedenih karakteristika:
Pre sadnje sadnog materijala potrebno je izvršiti određene pripreme za sadnju: napraviti plan budućeg voćnjaka, odabrati voćne vrste, odabrati sorte voća, pripremiti zemljište, izvršiti duboko oranje ili kopanje jama, itd. Od navedenih radnji zavisiće i kvalitet same sadnje.
Sadnja se može vršiti u jesen i ranije proleće. Jesenja sadnja ima mnogo prednosti u odnosu na prolećnu sadnju. Prednosti se sastoje u tome da sadnice posađene u jesen imaju dosta vremena da se ukorene, i na taj način spremno dočekaju proleće i sam početak vegetacije. Nedostatak jesenje sadnje je rizik od napada divljači i glodara u toku zime, ali to se može sprečiti tako što će se biljke štititi zaštitnom mrežom protiv glodara.
Prolećna sadnja ima niz nedostataka, biljke posađene u proleće sporije rastu u prvoj godini, moraju se polivati, a i prijem sadnog materijala je slabiji. Kod nas je idealno vreme za sadnju sadnica voća je kraj oktobra do polovine decembra.
Ako planirate kupovinu sadnica lesnika i podizanje zasada, preporučljivo je da se informišete o isplativosti uzgajanja lešnika. Potencijalna zarada je važan faktor koji treba uzeti u obzir pri donošenju odluke o ulaganju u ovaj posao.
Poncirus trifoliata – Japanska gorka narandža ili Sibirski limun je nesumnjivo atraktivna biljka, sa osvježavajuće mirisnim cvjetovima i zgodnim jesenjim lišćem, ali to nije sve. Kao prvo, dolazi naoružan nekim ozbiljnim ofanzivnim oružjem u obliku dugih, oštrih trnova, što rezultira njegovim redovnim pojavljivanjem na listovima biljaka otpornih na zečeve.
To ga čini izuzetno pogodnim za graničnu sadnju ili čak kao neformalnu živicu. Osim što je odličan repelent protiv uljeza, također je podloga za mnoge sorte citrusa, kojima je blizak rođak.
Ali možda je najintrigantnija njegova upotreba u orijentalnoj medicini. Opsežna lista bolesti za koje se propisuje poncirus uključuje tifus, zubobolju, hemoroide, konjuktivitis, prehladu i svrab kože.
Poncirus trifoliata je jedina vrsta u rodu i može se naći u divljini u sjevernoj Kini i Koreji, gdje uspijeva na zaštićenim, sunčanim obroncima i dolinama. Nazivaju ga i sibirskim limunom, jer podnosi i do -30°C.
Možda najbolja osobina poncirusa su njegovi veliki bijeli cvjetovi u obliku čaše koji se otvaraju u kasno proljeće i nastavljaju cvjetati do ranog ljeta, na kraju se opuštajući u cvjetove u obliku tanjira sa ukusnim svježim mirisom nalik citrusima. Nije neuobičajeno da se drugi nalet cvjetova dobije u jesen, kada će se oplođeni proljećni cvjetovi razviti u male, tvrde plodove nalik satsumi koji postepeno sazrijevaju od zelene do narandžaste, a pritom ostaju potpuno nejestivi.
Lišće je tamnozeleno i formirano u listove sa tri dlana (dakle "trifoliata"), koji nastaju iz čvrstih, zelenih izdanaka. U jesen poprime ljupku puter žutu boju, u kombinaciji sa zrelim plodovima stvaraju pravi spektakl. P. trifoliata će na kraju dostići širinu i visinu od oko 5 m ako se uzgaja kao žbun, ali njena sposobnost da izdrži orezivanje znači da se njome može manipulisati tako da se uklapa u mnogo manje prostore.
Flying Dragon Japanska gorka narandža će narasti do oko 6 stopa visine u zrelosti, sa širinom od 6 stopa. Ima nisku krošnju sa tipičnim rastojanjem od 1 stope od tla i pogodna je za sadnju ispod dalekovoda. Raste srednjom brzinom, a pod idealnim uslovima može se očekivati da će živjeti 60 ili više godina.
Ovaj grm najbolje uspijeva na punom suncu do djelomične sjene. Najbolje uspijeva u uvjetima prosječne do ravnomjerno vlažne, ali neće podnijeti stajaću vodu. Nije posebno u pogledu tipa tla ili pH. Donekle je tolerantna na urbano zagađenje.
It is a multi-stemmed deciduous shrub with an upright spreading habit of growth. Its average texture blends into the landscape, but can be balanced by one or two finer or coarser trees or shrubs for an effective composition.
This is a relatively low maintenance shrub, and is best pruned in late winter once the threat of extreme cold has passed. Deer don’t particularly care for this plant and will usually leave it alone in favor of tastier treats.
Poncirus trifoliata is remarkably tolerant of dry soils, but the flowers can be damaged in very exposed sites; it is therefore best grown against a sunny wall.
It combines well with other spring-flowering border shrubs such as Abutilon x suntense, ribes cultivars, and fire thorn.
Its fragrant flowers make it suitable for a scented border and I have seen it grown with the slightly later-flowering Viburnum x burkwoodii and the early blooming Daphne bholua ‘Jacqueline Postill’ to provide a succession of perfume from winter to mid-summer. Its butter-yellow autumn tints look lovely with the dark purple of Cotinus ‘Grace’ or Corylus maxima ‘Purpurea’.
Sadnja može da se izvodi od početka novembra, poslije završetka vegetacije (kada opadne lišće), pa do početka kretanja vegetacije. Sadnja se obalja na dubini na kojoj su sadnice bile u rasadniku uz prethodnu pripremu korjenovog sistema (skraćivanje žila) i prekraćivanje sadnica na željenu visinu. Sadnice se sade u prethodno iskopane jame, čija dubina i širina treba da bude takva da se normalno smjesti korjenov sistem.
Preko žila se stavlja sloj plodne zemlje koja se dobro nagazi, zatim sloj zagorjelog stajnjaka i ponovo zemlja koja se nagazi uz obavezno zalivanje.
Ako se sadnja ne obavlja odmah po preuzimanju sadnica u rasadniku, sadnice treba dobro utrapiti da ne dođe do sušenja korjenovog sistema, oštećenja od mraza ili glodara.
